Sistem Velikih jezera
Kako izgleda sistem Velikih jezera
Sistem koji sačinjavaju jezera Iri, Hjuron, Mičigen, Ontario i Superior zahvataju površinu od oko 244000km2 i nalaze se na granici 2 najveće severnoameričke države (izuzetak je jezero Mičigen koje je jedino celom površinom unutar SAD-a). Sistem prenosi vodu sa zapada ka istoku i odvodi je preko reke Ontario i Sen Lorens. Jezera su usko povezana sa jako malim nagibom između njih. Jezero Superior otiče u Mičigen preko reke Sent Meri, Mičigen je pak u relativno istoj ravni sa Hjuronom i povezani su moreuzom Mekinek čineći praktičko jedno veliko jezero. Preko reke i jezera Sen Kler i reke Detroit Hjuron dalje otiče u jezero Iri koje preko čuvene reke Nijagara otiče u Ontario.
Nagib između Iri i Ontario jezera je znatno veći pa se na ovom prelazu stvaraju Nijagarini vodopadi (51 m), jedan od najlepših prirodnih fenomena Severne Amerike.
Nastanak sistema
Velika jezera kakva danas poznajemo nastala su tokom poslednjeg ledenog doba. Glacijacija je erodirala planine i rečne doline omogućujući formiranje sistema jezera. Neposredno posle otapanja glečera jezera Superior, Mičigen i Hjuron su predstavljala jedno veliko jezero poznato pod imenom Algonkin. Otoka ovog ogromnog jezera bila je reka Otava. Izdizanje kopna koje je usledilo posle glacijacije izmenjen je sistem kretanja vode u ovoj oblasti a pre oko 10000 godina jezera poprimaju približno današnji oblik i raspored. Veruje se da su se današnje obalske linije ustalile pre oko 3000 godina sa izuzetkom zapadne obale Iri jezera koja i dalje utanja brzinom od oko 2 mm godišnje. Dokaz ovoj teoriji nastanka jezera jeste to što izuzev zapadne i severne obale Superior jezera (stenovita osnova) sve ostale obale su prekrivene debelim slojem naslaga leda, sa velikom količinom koncentrično raspoređenih morena.
Značaj jezera
Za početak vredi pomenuti saobraćajni značaj jezera budući da se preko njih i Sent Lorensa mogu prebaciti ogromni brodovi sve do Atlantskog okeana. Oko jezera su se formirali neki od najvećih i najznačajnijih metropola Amerike. Gradovi poput Čikaga, Klivlenda, Bafala, Detroita, Milvokija ili Toronta svoju egzistenciju baziraju na blagodetima koje im sistem Velkih jezera pruža.
Ipak, moderna civilizacija ovih velikih gradova uzima svoj danak. Ogromna količina vode se svakodnevno crpi iz jezera za potrebe pijaće vode, sanitarnih i industrijskih potreba. Veći deo te vode biva vraćen nakon upotrebe u jezera ali manji deo se „gubi“ u procesu što polako počinje da ugrožava sistem Velikih jezera. Prirmera radi grad Čikago dnevno vrati oko 11 milijardi litara vode u reku Misisipi umanjujući time količinu vode u sistemu jezera. Kada ovome dodamo smanjenje količine padavine koja je prisutna u ovoj oblasti u poslednje vreme predviđa se značajan pad nivoa vode u jezerima a posledice ovog problema bile bi katastrofalne za ekosistem jezera kao i za stanovnike svih naselja na obalama.
Geografija
Oni koji su je posetili kažu da ima dušu… A duša Havane je romantična, setna, izazovna, bogata i dovoljno široka da nas sve primi…
Ako vam ime Dolina smrti deluje pretenciozno imajte na umu da ovaj prostor drži tri rekorda; najtoplije, najsuvlje i najniže mesto Severne Amerike
Usamljena, nepristupačna i ledena, sa vatrenim i pomalo poetskim imenom Ognjena Zemlja krasi sam jug američkog kontinenta
Geomorfološki, geološki i vizuelno najzanimljiviji predeli crnog kontinenta formirani na mestu gde je Zemljina kora poklekla pod silama prirode
Zemljin verni pratilac već milijardama godina nije samo satelit koji kruže oko nje. Mnogi procesi na našoj planeti direktno zavise od sila Meseca...
Upoznajte jedinstveni pejzaž Vadenskog mora uz obalu Holandije koji oblikuju plima i oseka…
Mnoštvo lokaliteta krasi čuvenu "Veliku jabuku". Ipak, istorijskim i simboličnim značajem se bar za nijansku izdvaja Kip slobode...
Viševekovna burna prošlost Kopaonika i čitavog kraja u blizini planine iznedrili su obimno kulturno-istorijsko nasleđe na ovom području
Jedna od poslednjih neokrnjenih oaza prirode u Evropi jeste kršoviti Durmitor. Pogled na kanjone, lednička jezera, floru i faunu ostavlja bez daha
Težiti, tražiti, pronaći i ne predati se“. Ove reči uklesane su na spomeniku u podnožju Erebusa, na mestu odakle je krenula trka za osvajanje Južnog pola 1912.